>Top lista nadrealista: Pogled u budućnost- Sarajevska verzija Montija Pajtona

Posted on February 18, 2011

0


>

Toliko toga su Nadrealisti predvidjeli na satiričan način, da je to već postalo kao neki omanji društveni fenomen. Zato se ovdje bavimo jednom kraćom revizijom onoga šta su oni naslutili do danas. Svakako, nemoguće je pokriti baš sve što se ostvarilo nakon njihovih komičnih i tragikomičnih prognoza. Toga ima zaista puno. Čitaoci koji se zapitaju zašto nema ovoga ili onoga skeča, ili neke od njihovih zaboravljenih provala, neka znaju da to nije namjerno

Ove tekuće, 2011 godine, puni se trideset godina od početka rada legendarnog satiričnog TV serijala Top Lista Nadrealista. Ljudi širom nekadašnje Jugoslavije, osim što im se i danas smiju, te imitiraju njihove folove, prepričavaju čudnu preciznost sa kojom su Nadrealisti godinama unaprijed predvidjeli događaje u BiH, bivšoj Jugoslaviji, a i šire. Ovdje nudimo kratak pregled tek nekih od njihovih najpoznatijih proročanstava iz prethodnih godina. Dakle, 1981. godine, oni su počeli karijeru preko radio stanice, da bi nekoliko godina kasnije prešli u TV studio, nakon čega više ništa nije bilo kao prije u toj vrsti medija. O članovima Nadrealista je toliko toga već ispričano, snimljeno, napisano i otkriveno, tako da se zaista nema šta novo reći o njima, ni pojedinačno ni kolektivno. Ali zato ima o njihovim skečevima, idejama i porukama, to jest o stvarima koje su oni, svjesno ili nesvjesno, predvidjeli kroz svoj serijal i svoj humor. Riječ nije samo o vicevima i gegovima, nego i ozbiljnim stvarima, kao što su ratovi, šovinističke politike, etničke podjele, raznovrsne krize i druge tragedije. Toliko toga su predvidjeli na satiričan način, da je to već postalo kao neki omanji društveni fenomen. Zato se ovdje bavimo jednom kraćom revizijom onoga šta su oni naslutili do danas. Svakako, nemoguće je pokriti baš sve što se ostvarilo nakon njihovih komičnih i tragikomičnih prognoza. Toga ima zaista puno. Čitaoci koji se zapitaju zašto nema ovoga ili onoga skeča, ili neke od njihovih zaboravljenih provala, neka znaju da to nije namjerno. Idemo kao nekim redoslijedom kratkih analiza podudarnosti njihovih scena sa kasnijim stvarnim događajima i pojavama.
Put u središte broda
Ovo je radijska epizoda iz ranih osamdesetih godina, koja je podlegla ondašnjoj cenzuri. Kada se počela prikazivati crtana serija po djelu Julesa Verna “Put u središte zemlje”, Nadrealisti su napravili parodiju na to djelo. Prema priči, profesor i njegov asistent putuju u središte zemlje i taman kad su skoro stigli, dočekuje ih carinik na ulazu u središte. Profesor djeluje pomalo retardirano, i na bukvalno svako pitanje odgovara sa “odlično pitanje”. Carinik započinje priču o središtu zemlje u koju žele ući, kao o nekom brodu koji lagano tone sve više, iz godine u godinu, te mu kao nije jasno zašto bi ulazili u središte takve zemlje. Ovdje se naravno mislilo da zemlja, to jest Jugoslavija, skupa sa središtem zemlje, kao brod najprije tone zbog pritiska ondašnje inflacije i međunarodnih dugova, i na kraju je skroz potonula kao što je poznato. 
Kako nekome učtivo opsovati
Još jedna epizoda koja je bila na radiju. Djecu u osnovnoj školi uče kako se „fino“ psuje. Ali to je ovdje tradicionalno teško izbjeći, pa ih uče alternativnim psovkama. Na primjer, umjesto klasičnog psovanja nečije majke uz upotrebu direktne vulgarnosti, pristojno je reći “vodim ti ljubav s majkom”. Petnaestak godina kasnije u nekim BH osnovnim školama u sklopu nastave je i odvikavanje od psovanja i od
balkanskih navika.
Gangsteri i šverceri
Sva viđenija mjesta u Sarajevu kontroliše banda imaginarnog ali zloglasnog “Mahira S”. Sredinom osamdesetih godina u jednoj od ranih TV epizoda, predstavili su čuvenog “Kung Fu” borca protiv kriminala, po imenu Fu Do, koji je trebalo da raskrinka bandu tobožnjeg Mahira S. koji se pored ostalog bavio švercom farmerki. Ovdje se mogu prepoznati kasnije organizovane pojave lokalnih bandi u Sarajevu i drugim mjestima, predvođene nekadašnjim sitnim i krupnim švercerima. Neki od njih će imati veze i sa korumpiranim političarima. Jedino još nedostaje neka vrsta Fu Do borca protiv njih, iako bi se o tome dalo raspravljati.
Separatisti i njihove „matične države“
Epizoda je nastala krajem osamdesetih godina. Na TV su kao vijesti o problemima koje imaju Eskimi i pingvini, te o etničkim sukobima na sjeveru Švedske, koji bi kao region da se otcijepi i priključi “matičnom Arktiku”. To je zapravo prepoznatljivi scenario onoga što se u narednoj deceniji desilo na Kosovu, ali i u BiH. Direktna ironija je bio i skeč iz iste epizode, u kojem Albanac vlasnik slastičarne iz “samilosti” zapošljava švedske izbjeglice.
Kantonizacija
U ovoj epizodi iz 1989. godine, spominju se kantoni u BiH. U to vrijeme malo ko je znao šta su kantoni, čak i ako ne zna za švajcarski model, a još manje se znalo da će se oni ustanoviti i u BiH. Nedugo potom, kantoni su spominjani u kontekstu priče o unutrašnjem ustrojstvu BiH. Nekoliko godina kasnije su i službeno uspostavljeni.

Zapadno Sarajevo – Istočno Sarajevo
Par godina prije nego što se Sarajevo našlo pod vojnom opsadom, ovaj skeč, u kome se tuku smetljari sa dvije strane zida podjele, prikazao je situaciju vrlo srodnu kasnijim političkim podjelama. Ratno Sarajevo je bilo djelimično podijeljeno rijekom Miljackom, i to se nastavilo i nakon rata, samo sa malo pomjerenim granicama. Isto se desilo i u Mostaru, te još nekim gradovima, selima i regijama, i traje do danas. Post-ratna segregacija i aparthejd su skoro pa direktno predviđeni ovim skečevima. Sada već postoji priznati geografski i administrativni termin – Istočno Sarajevo u RS-u, dok se zapadnim smatra Sarajevo u Federaciji BiH, samo što još ne nosi službeni naziv zapadno. Poremećeno tumačenje strana svijeta, uz prateće nelogičnosti, sastavni su dijelovi ovog apsurda.

Salata od maslačka
Izbor „najbjednije“ jugoslovenske porodice u ovoj epizodi Nadrealista predstavlja izmišljenu porodicu naziva Bijednić. Ta familija živi pod šatorom na livadi, sa puno male djece. Ovim putem su možda najavljena šatorska naselja za izbjeglice, realizovana pet-šest godina kasnije. U jednoj sceni su svi skupa ručali travu. Mnogima je poznato da su salata od od maslačka i još nekih trava, bile među specijalitetima na sarajevskom, goraždanskom, srebreničkom i mostarskom ratnom jelovniku, samo par godina poslije. 
Doslovno cijepanje porodica
Političke suprotnosti unutar jedne porodice koja i dalje živi u istom stanu, ali se bukvalno ratuje među najbližom rodbinom. Otac i sin kontrolišu jedan dio stana, a “mati” i drugi sin kontrolišu drugi dio. Sobe, špajz, hodnik, ulazna vrata, kupatilo, sve se to smatra osvojenim plijenom ‘jedne od zaraćenih strana’. Možda i najbolja asocijacija na ovu scenu je podijeljeno naselje Dobrinja Četiri, nekoliko godina nakon te epizode. Ovo rubno sarajevsko naselje je podijeljeno Dejtonskim (ne)sporazumom između Federacije i Republike Srpske. Linija razgraničenja ide preko jedne zgrade pa čak i preko stana. Povratnici u Dobrinju kažu da su im otprilike spavaća soba, kupatilo i trpezarija u jednom, a đubretarnik, dnevna soba i hodnik u drugom entitetu. Ovo se nažalost ne odnosi samo na Dobrinju.
Uniformisane vijesti
Tobožnji dnevnik u produkciji Nadrealista, snimljen 1989. godine. Spiker i osoblje je u uniformama JNA. Sve je u znaku armije, čak i vijesti koje se čitaju. Par godina poslije ovih scena, kako je poznato, JNA je ratovala po Sloveniji i Hrvatskoj. Pričalo se i o mogućem vojnom udaru ili uspostavljanju vojno-policijske vlasti u Jugoslaviji.
Zatim odglumljeni dnevnik kao iz 1992. godine, što je također snimljeno 1989. Spiker je kao upalih očiju, umire od gladi, raduje se jednoj poklonjenoj pašteti. Studio je vidno zapušten. One stvarne devedeset druge godine, zgrada RTV Sarajevo je više puta granatirana. Radnici televizije su ponekad spavali na radnom mjestu jer je tako bilo bezbjednije. Ponekad su spikeri izvještavali pred kamerama neobrijani, krmeljavi i upadljivo mršavi.
Legalizacija bh. aparthejda
Segregacija djece po religijskoj ili etničkoj pripadnosti, vrši se u obdaništu ironičnog imena „Složna braća“. Scene za ovu epizodu snimljene su par godina prije rata u BiH. Kako je već poznato, danas su u mnogim školama i obdaništima djeca podijeljena na srpsku, bošnjačku i hrvatsku, i razdvojeno ih educiraju. Školski programi su isto tako drugačiji, i prilagođeni su nacionalističkom odgoju. Posebno historija, geografija, vjeronauka i maternji jezik.
Ratni skečevi uz ismijavanje opsade
Ratni Nadrealisti su se više bavili aktuelnim nego budućim stanjem, mada je i dalje bilo predviđanja i prognoza. Epizoda o takozvanom super hodži, odjevenom u nekakav kostim poput supermenovog, koji egzorcizmom tjera duh četnika, zatim i duh Franje Tuđmana, možda je i jedan od najbolje osmišljenih ratnih uradaka. Ironično je prikazana šovinistička propaganda iz tadašnjeg Beograda i Zagreba preko čijih dnevnih novina zli duhovi „ulaze“ u ljude. Ideje za scenario Nadrealisti u sarajevskoj vojnoj opsadi su crpili iz trenutnih događaja po gradu i cijeloj zemlji, u kombinaciji sa malo svoje mašte. Nisu sasvim odustali od igranja ni sa bližom budućnošću. U jednoj sceni sa početka rata stavili su natpis na ekran koji glasi: “Vazdušna opasnost u Aranđelovcu”. NATO udari po Srbiji, kako je poznato, uslijedili su nekoliko godina poslije toga.
Nisu štedili ni međunarodnu politiku
Da su bili dovoljno smjeli baviti se i političkim pojavama izvan Balkana, dokazuje i njihov skeč o takozvanim međunarodnim „pregovorima između evropskih i američkih političara“. To je skeč koji je nastao kada je rat već uveliko harao po Hrvatskoj, a za BiH se slutio. Tim povodom su snimili tobožnje pregovore stranih diplomata koji su pokušavali naći rješenje za ratno stanje u bivšoj Jugoslaviji. Pregovori su izazvali nesporazume i svađe među evropskim političarima, koje su opet vodile do svađe i rata među njihovim državama. Američki diplomata se pravio da ga zanima samo biznis, i da se ne želi miješati u probleme evropskog kontinenta. Ovo sve asocira na globalne događaje iz narednih godina. U Vijeću sigurnosti UN-a, česti su bili verbalni sukobi među predstavnicima Francuske, Njemačke, Britanije, Rusije i Amerike oko politike prema BiH i Hrvatskoj, a kasnije i prema Kosovu. Ali i bez tog nejedinstvenog pristupa Balkanu, ovim skečom su možda najavljeni brojni kasniji nesporazumi i svađe među evropskim i američkim političarima. Nadrealisti su prikazali obnovu nacionalizma u razvijenim državama, a danas svjedočimo porastu desničarskih pokreta u mnogim vladama članica Evropske Unije. Zatim, razne krize u EU pored finansijske, uz najave mogućnosti raspada unije, kao što su nadrealisti pomalo izokola prikazivali.
Sarajevska verzija Montija Pajtona
Već je poznato da su Nadrealisti bili na tragu slavnog BBC serijala ‘Leteći cirkus Montija Pajtona. I u tome se mogu vidjeti neke paralele, ali ovaj put vjerovatno svjesne. Nadrealisti nisu krili da su im Pajtonovci među uzorima. Na primjer, u nekim epizodama Monthy Pythona, oficir britanske vojske bi naglo ušao u kadar i rastjerao sve prisutne, zbog tobožnje cenzure nekog skeča, jer je kao bio vulgaran. U više epizoda Nadrealista, Branko Đurić Đuro bi uletio u kadar, odjeven u uniformu portira ili obezbjeđenja zgrade televizije, i „ukinuo“ dalje snimanje jer nije dozvoljeno pušenje u studiju. Potom, njihov skeč naslovljen sa “Osmijeh plavog Jadrana”. Nele Karajlić je u njemu glumio konobara koji padne na pod čim čuje riječ “u redu je”. Onda mu prisutni moraju pjevati dalmatinsku pjesmu da bi opet ustao. Pajtonovci i BBC su snimili scenu u kojoj par mušterija ulazi u prodavnicu jogi dušeka. U toj prodavnici nije preporučljivo izgovoriti riječ jogi dušek jer prodavač, ako čuje tu riječ, odmah nabije sebi kesu na glavu, stane u neku gajbu i šuti. Da bi prestao s tim, prisutni mu trebaju otpjevati nekakvu marseljezu. U sceni iz filma „Smisao života Montija Pajtona“, mnoštvo male djece, također predškolskog uzrasta, pjeva pjesmu o svetosti sperme po katoličkom shvatanju. Naravno, očekuje se da su djeca dovoljno mala da možda ne razumiju o čemu pjevaju i o čemu govori scenario, ali oni pjevaju bez greške. Usput u pjesmici prozivaju pagane, heretike i druge 
nevjernike koji svoju spermu prosipaju po brdima i dolinama ljuteći samog Boga tim činom, za razliku od katolika koji čuvaju svaki sveti spermić. Kod Nadrealista, djeca predškolskog uzrasta učestvuju u već spomenutoj sceni o etničkoj i religijskoj segregaciji u BiH. Iako se očekuje da djeca još ne poznaju sve te političke i narodne pojmove, oni koriste tu terminologiju odraslih, i to horski. Na primjer, djeca iz takozvane hrvatske grupe glasno se izjašnjavaju da hoće da se udruže sa muslimanima u igri aberečke aber tude. Inače, i to se u nekim slučajevima može tretirati kao teatar apsurda.
 ž
Nadrealistima je u nekim stvarima prethodio TV serijal “Teversenove bajke” iz sredine sedamdesetih godina, također u produkciji sarajevske televizije. U Teversenovim gegovima je bilo možda i više montijevskog uticaja, bar stilski, ne toliko politički. Književnik Miljenko Jergović je primijetio u jednoj od svojih novinskih kolumni, da se niko u bivšoj SFRJ nije toliko furao na Monti Pajtona kao sarajevski glumci i muzičari.
Muzičko-ironične anticipacije
Kad se već spominju muzičari, opšte je poznato da su isti ljudi iz ekipe Nadrealista bili pokretači i satirično-parodičnog rock pokreta New primitives, za koji je Goran Bregović jednom izjavio da su predstavljali autentični jugoslovenski odgovor na punk. 
New primitives rock grupe, sa “Zabranjenim pušenjem“ na čelu, imali su sličnih podudarnosti između tekstova svojih pjesama i realnosti u nadolazećim godinama. Na primjer, pjesma Pušenja “Put u središte rudnika Kreka Banovići”, iz 1983 godine. Tom pjesmom je najavljena i opisana lokacija tragičnog događaja pogibije rudara, koji se desio krajem osamdesetih baš u jami Raspotočje, koja je u pjesmi, a i gotovo istovjetna tragedija u aleksinačkom rudniku u Srbiji, također u to vrijeme. Na istom albumu je u pjesmi “Čejeni odlaze” opisano raseljavanje stanovništva sa Kosova. U pjesmi “Kanjon Drine” iz 1989, konkretno se kaže stihom :”Vama će djeco biti najlakše, jer vi ste navikli rano u krevet, uskoro ćemo svi mi imati izlaz samo do devet”, što je direktna asocijacija na kasniji policijski sat, koji počinjao u deset.
Nadrealno nije i nadblentavo
Zbog svih ovih podudarnosti između stvarnog i nadrealnog, stari član postave TLN, Boris Šiber Šibi, izjavio je: 
„Nisam više nadrealista, sada sam realista.“Zenit Đozić, također veteran u članstvu TLN-a, negirao je sve insinuacije vezane za to da su neki članovi ekipe bili sinovi vojnih lica, te su kao takvi navodno imali mogućnost doći do određenih informacija u vezi sa događajima koji su koristili u svojim skečevima. „To što ljudi spominju da su neki od nas, na primjer kao Šibi i Nele, bili sinovi vojnih lica, pa da smo kao preko toga mogli dolaziti do nekih informacija, to je glupost. Mislim, to su bile tajne, pa nas bi neko od svih tih tipova maltene zadavio kad bi mi to otkrili, jer mi smo to pokazivali, nudili narodu, nismo ništa sakrivali. Mislim ono, ne znam kako ali blentave stvari ovdje ispadaju ozbiljne i realne.“
Posted in: zanimljivosti