>IZMEĐU KRAJNOSTI: Čist obraz i srednja linija (Nihad Hebibović)

Posted on February 18, 2011

0


>

Tri su sata popodne, za sastanke idealno doba dana. U prostorijama Hrvatskog narodnog vijeća gužva i krkljanac, sve od reda pohrlilo s jajima iako je do Uskrsa skoro dva debela mjeseca.                     

Drug pop Markešić se upravo vraća iz Bošnjačkog instituta gdje  su mu u spojene posude nalili boje crvene (one sdp-ovske)  za farbanje uskršnji h jaja. Kako je provirio na vrata odmah u istoj sekundi začuo se prodoran glas: Zdravo, zdravo, zdravo. Tri puta zdravo. Za Hrvate Posavine, za Hrvate Herceg Bosne, za Hrvate Vrh Bosne, pardon Sarajeva.

Drug Pop Markešić: Sjedite drugovi. Otvaram sastanak centralnog komiteta Hrvatskog narodnog  vijeća, samo sa jednom točkom dnevnog reda, to jest reizbor moje malenkosti na funkciju generalnog sekretara HNV-a. Druže Simiću jesmo li svi nazočni?

Simić: A da pričekamo malo?

Drug Pop Markešić: Nemamo koga čekati, izvještaj mora biti podnešen do večeras.

Simić: Prozor noćas mora pasti.

Drug Pop Markešić: Jesi li to rekao da neko mora pasti?

Simić: Nisam nego kažem, prozor će nam pasti. Ima tamo pri kraju prostorije jedan prozor kroz koji diftuje i otići će u tri lijepe pičke materine.

Drug Pop Markešić: Pa da počmemo?

Baš u taj čas čovjek čeličnog pogleda se pojavio na vratima. Kako je stupio naprijed i naglo zalupio vratima, onaj disfunkcionalni prozor se malčice odškrinuo. Na kraju će se ispostaviti da je to bilo sasvim dovoljno. Drug  Pop Markešić nije mogao ni slutiti ko je to čovjeka čeličnog pogleda pratio do prostorija HNV-a,  da bi se naposljetku šćućunio ispod prozora koji je izdao Markešićevu  Hrvatsku stvar. I tada niko ništa nije pito, atmosfera je bila ko kad je umro Tito.

Simić: Evo druga Lovrenovića. Ponijeli ste jaja na farbanje. Dobro je. Mislio sam da ćete posve zaboraviti na to.

Drug Pop Markešić: Lovrenoviću opet kasniš!

Lovrenović:  Neka budala je pristajala za mnom, pa sam ga se morao riješiti.

Budala ispod prozora govori u sebi: znao sam, znao sam,etnonacionalista je to.

Drug Pop Markešić: Jesu li sada već konačno ispunjeni svi uvijeti?

Simić: Čekamo uključenje gospodina Lasića, direktno video linkom iz Bilefelda.

Drug Pop Markešić:  Mislim da je on nebitan.

Lovrenović: Znate, ja sa gospodinom Lasićem njegujem mail prepisku, zahtijevat će od mene opsežna obrazloženja, mislim da bi bilo bolje kad bi se i on uključio video linkom.

Nakon izvjesnog vremena i Lasić se uključio u tok sastanka.

Drug Pop Markešić: Krajnje bi produktivno bilo da odmah otklonimo sve dileme oko mog reizbora.
Ako neko ima nešto protiv neka kaže odmah ili neka zauvijek šuti.

Budala  ispod prozora zapisuje u svezak: „klerik se najčešće pojavljuje u ulozi nedodirljive moći, počesto na javnoj sceni izjednačavajući relativnost političkog sa apsolutnošću svetog jezika.“

Drug Pop Markešić: Je li ima neko nešto protiv?

Simić: A moja kandidatura?

Lovrenović: A Simićeva kandidatura?

Drug Pop Markešić: Ne budite smiješni dragi moji. Na osnovu čega ti smatraš i uzimaš za shodno da bi mogao obavljati moju funkciju.

Lovrenović : Vašu fukciju! Vi to nazivate svojom funkcijom?

Simić: Svoju kandidaturu zasnivam na oštroj osudi ponovnog reizbora Željka Komšića.

Drug Pop Markešić:  A tu smo dakle. Neće to tako ići drugovi moji.

Simić: A zašto?

Drug Pop Markešić: Jer ja sam glasao za Komšića, a Komšić glasa za mene.

Lovrenović: Reci nam nešto što ne znamo.

Lasić: Znaš Ivane da omatorjeli fratri ne pamte. Ko ne pamti iznova proživljava.

Lovrenović: Znam Lasiću, ali drug Pop Markešić ne zna. Oprostim im Bože to što rade, valjda ne znaju.

Drug Pop Markešić: Po čaršiji se Ivane priča, o tome se od tebe nisam nadao, priča se kako više ne igraš za raju i Vratnik nego za mostarski Soko. Ti si zapravo Ivane jedan obični Čovićev ideolog.

Lovrenović: Ja sam…

I prije nego što je Lovrenović izgovorio šta je to on, budala ispod prozora zapisa u svezak „Lovrenović – ideološki oslobođen, kritičar svake moguće vrste radikalizacije političkih odnosa“.

Drug Pop Markešić: Mi smo more krivi prolili da bi se konačno oslobodili nemani koja se zove treći entitet. Ivane Lovrenoviću ti možda i nisi za treći entitet, ali jesi za sve drugo što se ne mora zvati trećim entitetom.

I tada čovjek čeličnog pogleda skoči na noge, iz kaputa trže člansku knjižicu HNV, pogužva je i baci kroz onaj odškrinuti prozor. Ne treba ni pogađati ko je bio sretnik što friško pogužvanu knjižicu automatski pospremi u svoj džep kao dokaz neideološke zastranjenosti svoga prijatelja.

Čovjek čeličnog pogleda hitro se zaputi ka vratima na što malobrojni povikaše „Ivane ostadoše ti jaja“.

Lovrenović: Nek vam ih farbaju predsjednik bošnjačkog instituta, novi, stari i doživotni predsjednik HNV-a.

Drug Pop Markešić: Sabur, sabur drugovi. Pusite mrcinu, neka nas se sam odrekne. Nije red da mi budemo nedemokratični.

Nakon što je čovjek čeličnog pogleda napustio prostorije HNV-a, nedugo zatim i Mile Lasić je zamolio da mu se prekine video link sa Sarajevom. Drug Pop Markešić je novim daljinskim kojeg je dobio na poklon od predsjednika bošnjačkog instituta isključio plazmu i lišio se neugodnosti Lasićevog izraza lica.Tako je izabran novi predsjednik HNV-a. Svi su se zakleli na smrtnu šutnju u nadi će ona trajati što kraće.

I dok je čovjek čeličnog pogleda sav razgoropađen grabio mokrim sarajevskim ulicama, odjednom ga je presrela ona uhoda ispod rasklimanog prozora prostorija HNV-a, povikavši iz sveg glasa
„ Ivane jel to ti ideš sa mise, klerikove političke mise“?

Čovjek čeličnog pogleda blijedo osmotri moralnu spodobu koja se u tim trenucima nalazila pred njim,a ona mu reče:
„Imaš muda Ivane, jebo jaja, bit će jaja, neka je čist obraz i srednja linija“.

Nihad Hebibović (AbrašMEDIA.info) preuzeto sa abrasmedia.info
Posted in: kolumne