>Boris CAR Dežulović : KOD KOŽE Tajna američke boze

Posted on February 18, 2011

0


>

S Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem saučestvovao je u nastanku Feral Tribunea. Kriv je za brojne satire koje je potpisivao kako u Feralu, tako i godinama kasnije u medijima diljem regiona. Boris Dežulović od sada, svakog četvrtka, u Oslobođenju
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo, nekad legendarni sarajevski di-džej, danas samo legendarni sarajevski, što drži kafić Nostalgiju u Muvekita ulici, gdje se okupljaju Durmo, Benja, Šahin, Nick Nolte i ostali čaršijski zgubidani. Ima Kožo taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, imao Mujo cuku što svira i macu što pjeva. Plete cuko po harmonici kao Omer Pobrić, pjeva maca kao Beba Selimović, stani pa slušaj. Pročulo se to po mahali, počeli nastupati po svadbama, pale bogami prve pare, krenuli na turneju, bili i kod Bakira u “60 minuta”, pa završili u prepunoj Zetri. Prišao Muji tamo gazda nekog talijanskog cirkusa i ponudio milijun maraka ako mu objasni u čemu je trik. Mujo se malo kao nećkao, pa pristao, pod uvjetom da nikome ne oda tajnu. Složio se Talijan, hvala Bogu, nije valjda lud da sam sebi izbija pare iz džepa.
– Vidi, jednostavno je ustvari – rekao mu na kraju Mujo brojeći pare. – Cuko i svira i pjeva, a maca samo otvara usta.
Pouka je ove priče, shvatili ste, kako i najveće tajne ovoga svijeta imaju zapravo vrlo jednostavna objašnjenja. I svako se dozna. Baš ovih dana, recimo, svi pišu kako je konačno provaljena mitska tajna formula Coca-Cole, koju navodno znaju samo dva šefa kompanije, čelični trezor u Atlanti i crna zemlja. Pa je sad to biva velika senzacija. A sve zato što ljudi ne čitaju bosanske novine. Da ih čitaju – onako kako se bosanske novine čitaju, od osmrtnica i oglasa – znali bi da je tajna formula Coca-Cole odavno provaljena, i da je osim dvojice šefova iz Atlante zna i jedan iz Živinica.
Oglasi bosanskih novina najbogatiji su, naime, površinski kop čiste književnosti na svijetu. Svega tu ima, od ranoandrićevskog egzistencijalizma u onom urbanomitskom “Mijenjam trosobni stan u Zenici za bilo kakav bilo đe”, do ibrišimovićevskog ludizma, na kojega sam naletio lani u Avazu: “Povoljno prodajem deset hiljada različitih knjiga”. A odmah ispod, u kutu stranice, jedan upravo senzacionalan: “Prodajem mini punionicu gaziranih sokova, Koka-Kola, Fanta, Sprajt, 200 l/h, originalni recepti, 3.000 KM, telefon taj-i-taj.”
Cijeli svijet, eto, stotinu godina traži originalnu formulu Coca-Cole, a jedan je poduzetni Bosanac prodaje za tri hiljade maraka. Odakle pak njemu recept, zna samo onaj tko umije čitati oglase: naslijedio ga, jasno, od rahmetli amidže, ovaj od oca, a otac od svoga dede, ludog Ćamila što je prije stotinu trideset godina pobjegao od Austrije preko oceana, s idejom da se obogati i Amerikancima proda – bosansku bozu. Kaže dalje obiteljska legenda da je po cijeloj Georgiji tražio živinički kukuruz, ali njega ni za lijeka, sve dok mu neki hohštapler nije prodao vagon koke – ista je to stvar, mister Ćejmil, južnoamerički kukuruz, u Kolumbiji ga zovu još i koka – i napravio naš Ćamo bozu od koke.
Probao Ćamo to crno čudo i odmah mu proradio čir. Otišao u Atlantu kod apotekara, gospodina Pembertona – šta je bilo, dobri moj Ćamile?, ma popio malo boze od koke, šta ti je bogati to “boza”?, evo doktore, pa probaj – i da skratim, nije prošlo dugo, a taj se apotekar obogatio na Ćamilovoj bozi. Zajebo ga hećim Pemberton ko niko.
Vratio se onda Ćamo u Bosnu sa vrećom sjemena kolumbijskog kukuruza, i otvorio u Živinicama malu punionicu. Ostavio recept unuku, ovaj pravio bozu za partizane – pričalo se kasnije da je deset bačava dedine američke boze spasilo partizane na Neretvi – i kad je umro, ostavio recept sinu. Ovaj opet sve pobrkao pa napravio bozu od domaće koke, baš od bosanske đuđe, i nazvao kokošju bozu po svojoj ženi Fati, što su je svi zajebavali zbog govorne mane. “Jenbala vans Fanta sviju”, govorila je onako kroz nos, pa po mahali. Elem, recepte na kraju naslijedio nećak, raspikuća što je na kladionici izgubio cijelo imanje, pa dao u Avazu oglas da prodaje punionicu Koka-Kole i Fante s original receptima za tri hiljade maraka. Eto cijele tajne.
Čudo, rekoh, kako se svaka tajna dozna, za milijun ili tri hiljade. Istih tih ovih dana, recimo, sve su bosanske novine pisale kako je konačno provaljena tajna formula za pravljenje Hrvata. Stoljećima su, eto, znanstvenici tražili tu formulu, istraživali im porijeklo, kopali po bizantskim izvorima i DNK-spirali, a iskusni širokobriješki mesar Mladen Ivanković Lijanović u Goraždu uzeo četiri Bošnjaka i jednu Srpkinju, pa ih na listi svoje Narodne stranke upisao kao Hrvate, da u Domu naroda i Općinskom vijeću popune katoličku kvotu. Znala je hrvatska znanost da su od Hrvata nastali muslimani, ali da od muslimana nastaju Hrvati, prvi put se čulo.
I sve išlo kao po loju – tajna formula hrvatstva ležala u čeličnom trezoru Mesne industrije Lijanovići u Širokom, a goraždanski Hrvati u župnoj kapelici svetoga Dominika uredno klanjali i sabahom i akšamom – sve dok im nije dosadilo biti katolicima, pa dali oglas u novinama s original receptom, priznavši da su lagali i prevarili svoje birače. Nisu pet minuta bili Hrvati, a već ispali lažovi i prevaranti.
Došao onda, kažu, Zlatko Lagumdžija i ponudio Lijanoviću milijun maraka ako mu objasni kako je Muju naučio da bude Hrvat. Mladen se malo kao nećkao, pa pristao, pod uvjetom da nikome ne oda tajnu. Složio se Lagumdžija, hvala Bogu, nije valjda lud da sam sebi izbija pare iz džepa.
– Vidi, jednostavno je ustvari – priznao mu na kraju Lijanović. – Ja sviram i pjevam, a Mujo samo otvara usta.
sa oslobodjenje.ba preuzeo Radovića sokak
Posted in: kolumne