>Seksizam, mačizam i njihove podjele

Posted on February 17, 2011

0


>

Piše: MARKO RUPČIĆ

Rod je društvena i kulturna kodifikacija bioloških razlika muškarca i žene. Na temelju genitalnih i drugih spolnih diversifikacija, društvo pojedincima nameće određeni rodni identitet koji ima veliku i dalekosežnu ulogu u izgradnji ukupnog identiteta. Iako se spol, koji se određuje prilikom rođenja, uzima kao bipolarna kategorija «…u biološkom smislu postoje i neke «gradacije» ženske i muške biologije pa se drži da u tom spektru leži «barem 5 spolova – ili čak i više», ovisno o hormonalnom statusu, primarnim i sekundarnim spolnim osobinama i sl.« (Fausto-Sterling, 1998:24, prema Galić, 2004.). Na temelju pogrešnih znanstvenih uvjerenja, potpomognutih raznim predrasudama, stoljećima je vladala paradigma o prirodnoj inferiornosti žena. Od Aristotela, koji je ženinu ulogu u reprodukciji potpuno marginalizirao, pa sve do sociobiologa, sljedbenika Darwinove teorije o spolnoj selekciji koji su muškarce definirali kao aktivne natjecatelje oko pasivnih žena, u znanstvenom i javnom diskursu vladalo je podcjenjivačko stajalište spram žena.

Iako je novijim istraživanjima[1] ukazano na neodrživost takvih uvjerenja, ona su se kroz rodne kategorije zadržala u svijesti ljudi i utkana su u srž mnogih institucija. Tako su sva društva rodno stratificirana na način da je muškarcima, na temelju pogrešnih znanstvenih premisa, olakšan put do moći. Rodni su odnosi, odnosi moći jer, premaFoucaltu, moć je inherentna društvenim odnosima.
Žene se često zbog svoje reproduktivne uloge i angažmana oko odgoja djece povezuju s prirodom, dok je za muškarce rezervirana prestižna sfera kulture. Ta hijerarhijska podjela, prema feministicama i teoretičarima roda, nema biološko, već socio-kulturno opravdanje (Galić, 2004.). Navodna ženska povezanost s prirodom i proizlazeći asimetričan odnos moći samo su komponente patrijarhata[2] koji se, prema Carol Pateman, zadržao i u modernim državama kroz fraternitalni (bratski) patrijarhat.
Ženama se, zbog njihovih bioloških obilježja i predrasuda utemeljenim na njima, dodjeljuju[3] određene rodne uloge na nižoj društvenoj poziciji. Sva opravdanja ovakvih stereotipnih rodnih uloga i odnosa nazivamo seksizmima.

VRSTE SEKSIZMA

Kako seksizam obuhvaća širok dijapazon stavova prema rodnim ulogama i kako je ovo područje u posljednje vrijeme obuhvaćeno raznim znanstvenim istraživanjima, radi daljnje analitike nužno ga je preciznije definirati, to jest objasniti neke podvrste seksizama i njihova obilježja. Peter Glick i Susan T. Fiske ističu dihotomiju između neprijateljskog benevolentnog[4] seksizma. Ovaj autorski dvojac ističe da, iako seksizam tvore dvije komponente: neprijateljstvo spram žena i prihvaćanje tradicionalnih rodnih uloga, te dvije komponente ne moraju uvijek ići skupa (Glick P., Fiske S. T., 1997.).
Razliku između ove dvije podvrste seksizma najbolje je objasniti preko njihovih opravdanja patrijarhata i ženske subordinacije.

«Neprijateljski seksizam opravdava mušku nadmoć, tradicionalne rodne uloge i mušku eksploataciju žena kao seksualnih objekata kroz derogirajući prikaz žena. Nasuprot tome, benevolentni seksizam počiva na dobrostivim i plemenitijim opravdanjima muške dominacije i pripisanih rodnih uloga; on priznaje mušku ovisnost o ženama i prihvaća romansirano shvaćanje seksualnih odnosa sa ženama» (Glick, P., Fiske, S. T., 1997:121, moj prijevod).

Benevolentni seksisti, za razliku od neprijateljskih, ne osjećaju mržnju spram žena, dapače vjeruju da je njihov stav vrlo pozitivan. Skloni su protektiranju i patroniziranju žena čime često, ponekad i nesvjesno, dovode pod sumnju žensku kompetenciju. Neprijateljskom i benevolentnom seksizmu je zajedničko pristajanje uz tradicionalne rodne uloge. Međutim, postoje i oblici seksizma koji nisu vezani uz tradicionalne stavove.
feministaTako moderni seksisti, koji se smatraju pristašama egalitarnosti, drže da je uspostavljena ravnopravnost među spolovima i da više ne postoji diskriminacija žena. Zbog toga smatraju da žene ne bi smjele imati bilo kakve beneficije. Sličnog stajališta su i neoseksisti koji, osim stajališta tipičnih za moderne seksiste, izražavaju neprijateljstvo prema feminizmu i svim nastojanjima smanjivanja ili dokidanja ženske subordinacije. Neki autori (Swim, J. K., Cohen, L.L. 1997.) uvode distinkciju između otvorenog prikrivenog seksizma. Otvoreni seksizam ima sve karakteristike tradicionalnog seksizma i uključuje namjerno, vidljivo i nedvosmisleno štetno i nejednako ophođenje sa ženama. Prikriveni seksizam je blizak modernome[5] i odnosi se na prikrivene i suptilne oblike seksizma koji nisu odmah uočljivi zbog svoje skrivenosti ili zbog toga što su ugrađeni u neke društvene norme i kulturne obrasce.

MAČIZAM

Mačizam je koncept blizak seksizmu i temelji se na naglašavanju muškosti, to jest osobina koje se smatraju tradicionalno muškima. Anić i Goldstein u svome rječniku (2000.) mačizam definiraju kao «naglašavanje muškosti, tjelesne snage i hrabrosti, «odisanje muškošću». Mačo muškarac je «tipičan muškarac, kao tip njeguje se u osrednjoj španjolskoj i latinoameričkoj filmskoj proizvodnji (ob. tamnoputost, dlakavost, sklonost avanturama i uvjerenje u superiornost muškaraca nad ženom)» (Jojić, Matasović (ur.), 2004:45).

Mačizam počiva na principu naglašavanja tradicionalnih muških osobina i uloga i kao takav nužno je povezan sa seksizmom. Da bi mačisti uopće mogli isticati tradicionalne muške osobine ili uloge nužno je da pristaju na podjelu stereotipnih rodnih uloga, čije opravdanje nazivamo seksizmom. No, kako postoji nekoliko podvrsta sekszima, za ovu ćemo analizu pokušati definirati i opće varijacije mačizma. Analogno podjeli seksizma na neprijateljski i benevolentni koju uvode Glick i Fiske, možemo i mačizam podijeliti na neprijateljski benevolentni. Pritom će obilježja prvog biti isticanje tradicionalnih muških uloga i osobina uz podcjenjivački i idiosinkrastični stav spram ženama, dok, nasuprot njemu, benevolentni mačizam, iako počiva na isticanju muških uloga i osobina, ne sadrži mizogine stavove.

Fusnote

[1] Feministička sociobiologinja Sarah Blaffer Hrdy je pokazala da žene/ženke mogu biti jednako aktivne, seksualno agresivne i kompetitivne kao što muškarci/mužjaci mogu biti brižni i pažljivi (Galić, 2004.)
[2] Prema Manuelu Castellsu, patrijarhat je ukorjenjem u obitelji, to jest u autoritetu koji muškarac posjeduje nad ženom i djecom.
[3] Iako u zapadnim društvima postoji mogućnost neprihvaćanja tih uloga većina ih ipak prihvaća zbog raznih ideoloških, «bioloških», socioloških, klasnih, mitologijskih, religijskih, ekonomskih, obrazovnih i psiholoških prepreka, to jest zbog raznih dimenzija moći patrijarhata. Tko ne prihvati svoju rodnu ulogu suočen je s mogućom percepcijom socijalnog gubitnika.
[4] Neke autorice za ovaj tip seksizma koriste termin «bezazlen»
[5] Autorice Swim, J. K., Cohen, L.L (1997.) ističu kako skala za mjerenje modernog seksizma u biti mjeri prikriveni seksizam


Posted in: ženski kutak