>INTERVJU:Nermin Čengić (Antiglupalizacija)- Dolazimo jer nema ko drugi

Posted on February 12, 2011

0


>


Danas smo u Sarajevu, uz jako dobar espresso i čokoladu s lješnjacima, u neobaveznoj priči o Čak Norisu i Betmenu, došli do informacije o skorom ozvaničenju novog, progresivnog i kako je naglašeno “sasvim ozbiljnog” Društva, koje će se baviti poboljšanjem svakodnevnice i podrškom u njenom svladavanju. Radi se o “Društvu za Antiglupalizaciju”, pa smo iskoristili priliku i ovim povodom ozbiljno porazgovarali sa inicijatorom osnivanja ovog Društva, Nerminom Čengićem, koji nam je radi shvatanja ozbiljnosti problema obećao govoriti “načitane” rečenice.

Društvo za Antiglupalizaciju: Pameti ljudima!
Društvo za Antiglupalizaciju: Pameti ljudima!

Redakcija: Šta je Antiglupalizacija?
N.Č.: Da bismo razumjeli pojam Antiglupalizacije ili pretencioznije rečeno Opametizacije, potrebno je najprije poznavati suprotne i široko primijenjene pojave Papanluka i Glupalizacije. Papanluk je najuticajniji poznati oblik agresivne gluposti, pretežno vođen početnom željom korisnika takvog mentalnog sklopa zvanog Papan, za osvajanjem svega razumnog, opšteprihvaćenog, često tradicionalnog, a njemu novog i, uglavnom, nerazumljivog. Papanluk je pod tim nazivom prvi put zvanično prepoznat ovdje, a definisao ga je sarajevski Pisac, Dario Džamonja.
(“PAPAN nije ništa drugo do skraćenica za: Primitivac, Amoralan, Polupismen, Agresivan, Nacionalista.”, Dario Džamonja)
Redakcija: A Glupalizacija?
N.Č.: Kao i kod prethodne pojave i kod Glupalizacije treba biti oprezan u objašnjavanju kako se mnogobrojna masa ne bi pretjerano uvrijedila prepoznavanjem same sebe. Zato kod ovog moram biti opširniji. Glupalizaciju, dakle, karakteriše letargičnoumni, politički i kulturni proces, omogućen sveopštim, brzim i agresivnim širenjem Papanluka. Glupalizacija je neizostavno kontroverzan proces sa više podprocesa koji ga čine sveobuhvatnim i smrtno opasnim. Na primjer, imamo Umnu Glupalizaciju koju u prvom redu karakteriše stvaranje i utvrđivanje pravila jedinstvenog – kolektivnog uma bez slobode individualnog rasuđivanja, bez dozvole, mogućnosi i prostora direktnoj konkurenciji i posljedičnom razvoju misli i kreiranja vlastitog mišljenja. Tu je i Politička Glupalizacija koja je kao kategorija tijesno vezana uz Umnu Glupalizaciju. Naime, postojanje jedinstvenog – kolektivnog uma smanjuje mogućnost individualnom umu da direktno podstiče razvoj vlastite kreativnosti postavljanjem pravila koja daju prednost jednobraznom pa samim tim monotonom kolektivu. Mjesto donošenja odluka je umjesto na individualnom preporučeno na centralizovanom nivou, čime se smanjuje mogućnost ljudskih bića da vlastitim, mišljenim izborom utiču kako na vlastiti tako i na razvoj društva. Tu je vjerovatno najopasnija podkategorija Kulturne Glupalizacije. Ona se dešava pri svakoj pojavi izbjegavanja susreta različitih već prisutnih kao i još ne(u)poznatih svjetskih kultura i običaja. Protok različitih ideja, kreacija i razmjena mišljenja je otežana ili onemogućena što stvara siromaštvo razlučivanja i gubitak mogućnosti obogaćivanja vlastite percepcije. Ovaj proces kod različitih ljudi izaziva različite reakcije. Kod radikalnijih primjera nalazimo na mišljenje kako je nedostatak uticaja novih kultura pozitivan razvoj koji obogaćuje i čuva njihovu postojeću kulturu, vrijednosti i pravila. Antiglupalizacija tu, logično, dolazi kao proces suprotan od upravo pojašnjenje Glupalizacije. Antiglupalizaciju karakteriše otvaranje svakovrsnog prostora i to u svakom zamislivom kao i još nezamislivom smislu.
Redakcija: Ko su Antiglupalisti?
N.Č.: Antiglupalizaciju u današnjem vremenu zastupaju sva svjesna ljudska bića vođena smjerom odnosno principima obaveznog opismenjavanja, zdravog i logičnog rasuđivanja, stvaranja boljih uslova za život. Teže normalnom životu i kreiranju zdrave životne sredine te, što je možda i najvažnije, pomažu ugroženima ukazivanjem i podrškom u prevladavanju pandemije Gluposti i svega što ona nosi. Antiglupalisti u miješanju različitih kultura vide stremljenje ka napretku neposrednog okruženja ali i cjelokupne civilizacije kroz razmjenu iskustava, saradnjom u svakom pogledu.

Društvo za Antiglupalizaciju: Liječimo znanjem!
Društvo za Antiglupalizaciju: Liječimo znanjem!

Redakcija: Kada će Društvo za Antiglupalizaciju početi sa djelovanjem?
N.Č.: Već neko vrijeme djelujemo incidentno na različite načine. Tu je, na primjer, i kod vas prisutni “Centar za Šutnju i Trpnju“. Ali kako vas vjerovatno interesuje početak vođenja redovnih i zvanično potpisanih akcija, za to ćemo sačekati još koju sedmicu dok nam aktuelni izdavači Rješenja o postojanju izdaju potvrdu da postojimo. Dakle, čim nas opečate eto nas i zvanično.
Redakcija: Imate li već neke spremne akcije?
N.Č.: Kako već rekoh, djelujemo već neko vrijeme, no odmah po pečatu ćemo se baciti na izvođenje akcije Opismenjavanja. Namjera nam je, uz neizostavnu pomoć stručnjaka, izaći na teren i u direktnom kontaktu sa budućim korisnicima usluga ponuditi ovladavanje sposobnosti pisanja i čitanja. Činjenica je da danas ima značajan broj ljudi koji ne znaju pravilno napisati niti vlastito ime, a o izbjegavanju čitanja literature bez slika da ne govorim. Opismenjavanje bi, kao neophodna potreba, trebalo izgraditi temelj za naše buduće aktivnosti.
Redakcija: Zar se opismenjavanjem ne bi trebale baviti zvanične institucije poput škola i fakulteta?
N.Č.: Naravno, to niko ne spori. Međutim, današnje zvanično obrazovanje nudi konfuziju i dupliranje. Još uvijek se ne miču od bolesti “Dvije škole pod jednim krovom”. Današnji studenti, čast izuzecima, ne poznaju niti oba ovdjeprisutna pisma, svoje smatraju tuđim. Nailazili smo dosta puta na studente koji se upisuju ili pohađaju fakultet, a ne znaju sročiti više od dvije proste rečenice, nemaju vlastito mišljenje i ne vide ništa loše u koruptivnom načinu sticanja znanja. Škole rade svoj dio posla, mi svoj. A kako je novac uvijek najbitnija stvar o čemu god se raspravlja, i tu smo povoljniji od aktuelnog obrazovnog sistema jer svoju pomoć, podršku i sve druge usluge ne naplaćujemo. Dovoljna je volja.
Redakcija: Koji je prostor djelovanja Društva?
N.Č.: Djelujemo konstantno i gdje god jesmo, odakle i dokle god možemo doprijeti. Cijela planeta je naša kao što je i svakog čovjeka pa ne prepoznajemo nikakve vrste teritorijalnih, plemenskih, duhovnih granica u našim aktivnostima. Za početak namjeravamo upoznati Pismene sa Nepismenima i stvoriti im prostor za razmjenu iskustava. Svjesni smo da to moramo raditi oprezno jer zamka nepismenosti konstantno vreba.
Redakcija: Dakle počinjete uskoro?
N.Č.: Pa ustvari, već smo počeli. I ovaj razgovor je neka vrsta aktivnosti. Obavještavanje da postoji lijek i neko kome je bitno da ugroženi upotrijebe ponuđene terapije savladavanja osnovnog znanja i neophodnosti upotrebe sposobnosti koje će svakog uključiti u normalan život kakav je skoro zaboravljen na ovim prostorima. Dvadeset godina je bilo više nego dovoljno da se rasprsnemo, a evo sad je valjda došlo vrijeme da se konsolidujemo i konačno izađemo iz sjene te, za početak, naučimo čitati i pisati. Nakon toga isto učinimo i sa svima koji imaju ovakav problem. Radujemo se dolazećem radnom ljetu.
Redakcija: Kako se učlaniti u Društvo i imaju li neki posebni uslovi?
N.Č.: Članstvo u vidu plaćanja članarine i dobijanja knjižice o pripadnosti nije prepoznato kao potreba. Time želimo izbjeći bilo kakve apsurdnosti postojanja članstva koje ništa ne radi, odnosno naplaćivanja ideje koju bi neko zbog toga minorizirao. Sve što se traži je dobra volja i želja za vlastitim unapređenjem kao i poboljšanjem najprije svoje okoline. Kroz cijeli proces djelovanja zainteresovani ili kako ih nazivate članovi prolaze zajednički, podjednako dijeleći svoje znanje i stručnost sa ostalima. Vjerujem da bi vam laknulo ako bih rekao kako je klikanje opcije “Like” na online servisima poput Facebook-a dovoljno za pripadnost Društvu. Međutim, kako nam je prva zadaća Opismenjavanje, pretpostavka je da to ne bi imalo pretjeranog učinka iako ne vidimo ništa loše u prisutnosti i u toj sferi postojanja. Sve u svoje vrijeme i u racionalnim količinama. Bitno je napraviti prvi korak.
Redakcija: Opismenjavanje, dakle. Hvala i čekamo vaše akcije.
N.Č.: Na lijeku se ne zahvaljuje, a mi svakako dolazimo jer, na žalost, nema ko drugi. Sve naše aktivnosti trenutno možete pratiti na nekoliko internetskih portala među kojima je svakako i moja prva ljubav PROTEST.ba (smjeh). Nadamo se da će i ostali prepoznati nasušnost ove vrste aktivističkog djelovanja i pridružiti se svojom stručnošću, idejama i mogućnostima te uključivanjem što većeg broja ugroženih u naše programe.

Posted in: intervjui