>Rješenje(?!) za nesuglasice u muško- ženskim odnosima

Posted on February 8, 2011

0


>


Često se pitamo što je uzrok muško-ženskog nerazumijevanja, nesporazumijevanja i time mnogih boli prouzročenih zbog toga. Možda mislimo da smo drugačije građeni, da su nam mozgovi drugačiji, pokušavamo pronaći znanstveni razlog temeljen na znanstvenim činjenicama. A neki možda i intuitivno shvaćaju što je razlog eventualnih nesuglasica.
Prije svega, u svakoj komunikaciji se radi o različitim osobama i različitim stupnjevima svijesti. Često se događa da žene reagiraju emotivnije na neke postupke kod muškaraca kad oni ne ispune njihova očekivanja. Muškarci će reći da su njihova očekivanja samo hirovi i odmah nastane problem. I potom slijedi još jedna ženska, emotivna reakcija na muškarčevo „nerazumijevanje“. Ili muškarci pobjesne kad žena nije onakva kakvom su si je oni zamislili ili bi je htjeli. Radi se samo o različitim očekivanjima i dopuštanju da tuđe reakcije utječu na međusobni odnos.

Neki smatraju da imaju pravo na neki način kazniti druge ako ne ispunjavaju njihova očekivanja, bilo verbalno, a u najgorim, najnižim slučajevima i fizički. A pritom zaboravljaju koja su uopće bila njihova vlastita očekivanja. Pitanje je što ja zapravo želim od druge osobe? Da se ponaša onako kako bih ja htjela/ htio ili onako kako ona to želi? Često bismo željeli kontrolirati tuđa ponašanja i misliti kako je naša vlastita sreća uvjetovana onime što nam netko učini ili ne učini. I često smo nesretni jer se rijetko događa da ljudi uspijevaju ispuniti naša očekivanja, a još rijeđe da nam mogu čitati misli.
A što bi bilo dobro učinitu u tom slučaju? Možda u prihvaćanju. Prihvatiti sebe i druge onakvima kakvi jesmo/jesu. Ako to nije moguće, dolazi do prekida komunikacije. Ili jedna osoba mora žrtvovati sebe u korist drugoga. Pitanje je samo koliko se takva žrtva isplati i je li druga strana svjesna takve žrtve. Pitanje je stanja svijesti, odnosno osviještenosti. Pitanje je i pronalaska sebe. Želim li prihvatiti samog sebe onakvim kakav uistinu jesam i ne žrtvovati sebe u korist drugoga ili žrtvovati sebe i izgubiti sebe. Izgubiti ili naći? Ako je druga strana netolerantna, možda živi u varci, u iluziji. Možda misli da se druge može posjedovati. I stoga kreću ograničenja. U prijateljskim odnosima se događa nešto drugo. Znači li to da je prijateljstvo onda viša razina od tipično muškog- ženskog odnosa „nabijenog“ strašću. Posjedovanje je tjelesnost.

Prijateljstvo je razmjena, davanje, poštovanje, opraštanje. Razmjena stvari, ideja, osjećaja. Prijateljstvo ničime ne ograničava. Prijateljstvo ne traži nužno. Možda samo osjećajnu privežnost, a to je već puno. Strast možda razara, a prijateljstvo izgrađuje. Bitno je biti iskren prema sebi i pitati se što ja očekujem od sebe i drugih? I dobivam li to?

Mnogi se koncentriraju samo na sebe i svoja očekivanja. Ne pitaju se što uistinu druga strana želi. Ako stalno nešto želim i očekujem od drugoga znači da sam nisam potpun/ a. Pokušavam pronaći sebe kroz drugoga umjesto da se okrenem sebi i zavolim i prihvatim sebe onakvim kakav/ kakva jesam. I onda zadovoljni sobom darujemo sebe svijetu, drugima. A najbitnije je pronaći sebe, svoje ciljeve, svoje odgovore. I biti zadovoljan sobom. Drugi će to primjetiti. Ako nešto nemamo kako to možemo dati drugima? Ako nemam ljubavi prema sebi kako je mogu pružiti odnosno podijeliti s drugim?


Posesivnošću samo tjeramo ljude od sebe, prijateljstvo i sloboda ih zadržavaju. I onda prijateljstvo usađuje želju za privežnošću i odanošću.

I na kraju još nešto, ne manje bitno…Opraštanje. Prijateljstvo je i opraštanje. Oprostiti sebi i drugima i riješiti se negativne energije ogorčenosti, krivnje i straha. Shvatiti život kao radost, dar. Dar sebi i drugima. Ništa nismo donijeli na ovaj svijet, ništa nećemo ni odnijeti. Potrebno je samo živjeti i davati se u životu drugima. U prijateljstvu i ljubavi.

Onda, rješenje za bolje odnose? Prijateljstvo. Što je to za vas? Što očekujete od sebe i drugih? Svi želimo biti sretni i usrećiti druge. Riješimo se stoga negativnih emocija kao što su okrivljavanje, žaljenje, strah, nepovjerenje. Pronađimo put do sebe. Onda ćemo imati i bolje odnose s drugima. Bit će manje razočaranja zbog neispunjenih očekivanja. Možemo očekivati samo od sebe, a ne od drugih. Drugi će nam se radosno osmjehnuti na tom putu, a mi ćemo mu prijateljski uzvratiti osmjeh. Nestala je ljutnja, ostalo je prijateljstvo.

Posted in: ženski kutak