>U tvojim očima je Neretva zaspala…

Posted on January 17, 2011

3


>

Da li znaš koliko volim da te gledam dok spavaš? Koliko volim vidjeti spokojni osmijeh na tvom licu, dok ležiš okrenuta prema meni, nogu isprepletenih s mojim nogama?
Znaš li da me tvoj dah grije iznutra, a tvoje ritmično disanje na mene djeluje kao ljuljanje bebinog krevetića?! O, znaš li sa koliko radosti posmatram tvoje nemirne trepavice kako se mrdaju dok sanjaš? Kako volim naći najljepše mjesto za jagodice mojih prstiju, upravo na tjemenu, skrivene među tvojom kosom..znaš li to?

Sva brana moje prošlosti puca pod bedemima rijeke budućnosti koju nosi tvoj zagrljaj. Ono vragolasto dijete u meni opet izvodi svoje nestašluke, penjući se po sve više po granama, dok ne nađe svoj mir u krošnji tvog srca. Sa tobom sutrašnjica izgleda jednako sjajno kao i ovaj današnji dan. Sa tobom čak i prošlost ljepše izgleda. Jer, ne zaboravi – ova naša ljubav je u stvari tajni dogovor od prije ravno sto godina, kad se tvoja baka Gara rodila, zapečaćen onog momenta kad je moj pradeda Bogoljub prvi put vidio tvoju baku. Ponekad pomislim da smo mi samo završni ubod koncem na božijem goblenu, neka stogodišnja zavjera vasione.

Upoznah te, siguran sam, i prije nego što si se rodila, gledajući u trudnički stomak tvoje mame u onim danima kad bi me, kao dijete, tata vodio na sladoled i u povratku u Dudin sokak sreo tvoju Slobodanku. Sretoh te decenijama nakon tog našeg prvog “upoznavanja” i odmah te prepoznah.
Sve ove misli mi prolaze kroz glavu, gledajući tvoje snene oči dok ležiš tu pored mene. sa usana mi se otme nehotično “volim te”, i to malo glasnije, dovoljno da se probudiš za momenat.

Otvaraš oči i razmičeš usne u osmijeh istovremeno. Odgovaraš kroz polusan “volim i ja tebe, stoko” onako mazno kako samo ti umiješ. Hajde reci mi, u moru svih prinčeva i princeza, beba i miševa, zekonja i bubavi, šećera i breskvica…ima li još iko na ovom svijetu ko sa tako ljubavi jedno drugo zove stokom i stuhom? E, to je Punk! Smij se ti na to koliko hoćeš, stuhice jedna…

U tom trenutku, tom djeliću sekunde kad otvoriš oči, soba poprimi boju tvojih očiju (hvala Balaševiću). Gledajući u oči tvoje, vidim naš grad. Vidim sebe sa sladoledom u Dudinom sokaku, kako držim tatu za ruku. Vidim ti osmijeh, skriven ispod zategnute kože stomaka tvoje Slobodanke. Vidim sve svoje tajne koje su konačno prestale tajne da budu, kako se vrte po purama Neretve u tvojim očima. U tvojim je beonjačama behar ljubavi probeharao. U tvojim je očima Neretva zaspala.
A moja ljubav za tebe ponosno pliva po toj zaspaloj hercegovačkoj ljepotici.

Kad me pitaš što te volim
Riječima ti ne odgovorim
Samo te pogledam
I već to sve znaš
Nikad nigdje takve boje
Osim u Neretve moje
U tvojim je očima
Neretva zaspala…
Posted in: naše priče