>Putopisi Cvjetnih Frekvencija ( da, muz mi pise ali pisem i ja )

Posted on January 8, 2011

0


>

Tragala sam oduvjek za onim sto me ispunjava
tragala sam za necim sto nikad nisam vidjela
znajuci duboko u sebi,daleko je
i u momentima kad sam padala
bio si kraj mene
daleko negdje u svjetu koji te gutao
i u beskraju koji je nudio minimalno
tvoja ruka me izvukla iz pakla
tvoj uzdah mi je nudio jos jedan otkucaj srca
sladak i bolan,pretezak .


Za tragenje je potrebna snaga i mogucnost otpora,potrebno je mnogo neogranicenja i vremena.Ponekad fali samo jedna karika u lancu od neminnovih stvari koje same kao plima dolaze.I dok god karike pucaju i vezu se za mekano meso simbolike,dotlen cu da istrajem,dotlen cu da se ritam i da se grcevito hvatam za svoje samopuzdanje.Doklen god ovaj maleni svijet pokusava da me promjeni,dotlen cu da ostanem ona ista osoba koje se polako gradila decenijama.Ne zaista ne postoji nesto sto moze da me potpune slomije ili da me uputi na korak koji nije planiran.Negiranja koja se nalaze u svakoj kruznci i u axisu ove male kuglice su nedovoljni za moje prostranjeno tijelo.Nedovoljni su i bicevi vihora koji se usunjaju ispod moga debelog kaputa.Ipak,ako razmislis bolje,postoji razlog sto imam kaput u sred celopka i zime.


Doci ce vrijeme kada cu da ga skinem i objesim na drveni stubic putovanja.Tada ce iz njega da se saspe sve ono sto me nekada cuvalo,sve ono sto sam nekada cuvala.Sve ono sto su moja umorna ramena prenjela preko makadama i kamena i pecina.U mojoj basti se nalazi vrsta cvijeta koja nikada ne prestaje da cvate i da slatkasto mirise.Tu bas u mojoj basti je izvor ljubavi koja je bez sumnje , caroban na mnogo nacina.Ono sto su neki trazili praistorijskim mapama u nadi da ce im napokon ugasiti zedj.Ali svak je nasao presuseno vrelo,jer gledali su zatvorenim srcem.


U nesreci ipak postoji sreca.Cvrsto sam u to uvjerena.Vidjela sam je mnogo puta,znala sam da prepoznam mnoge maske te vile koja bi ih skidala i stavljala neizmjenicno.Cas ova cas ona maska.Svaka je imala svoje cari i svaka je imala nesto posebno sto bi zanjelo i naj tvrdje srce.Ali srce kao srce,ili je iskreno ili nikada nije ni bilo.To se cesto uvidi prekasno.


Ima srece u nesreci kazem vam.Nije to samo ispuhani baloncic slane vode.Stvari cesto nisu ono sto mislimo da znamo da jesu.Budjene uz procvali cvijet ljubavi je ipak najljepse budjenje.Bicu rosa na tome satenskom cvjeticu vatrenih boja.I bicu polen koji se na tim mekanim laticama zuti.
Bicu bezbrizno blaga i cedna jer u biti to i jesam.Na svoj neki djetinjasti nacin ,ostajem nepromjenjena i rascvjetana.


Svaki put kada docekam nova budjena bicu presretna.Znam sta budjenja donose i znam koliko je taj dar neprocjenjiv.Antika starih vlasi ima neku patinu koja se hvata na snove.Tako mirne i tako srebrene ,nude mi mir.Kako da to opisem.Da pokusam da opisem taj mir je nemoguce.Jer ne samo da niko nebi mogao to da razumije na nacin koji je namjenjen nego bi izgubilo sadrzaj u momentu kada se odmori na papiric ili na koru Breze.Ahhh ti divni momenti totalne solidarnosti i totalne jednostavnosti.Ti predivni momenti sredine koja traje uvijek tako kratko.Ususkam ih u kutiju crvenoga drveta,izradjenoga u obliku ovala nalik na oci,nalik na laticu ili mozda samo nalik na jezero sjecanja.


Sada opet pakujem svoju torbu.U nju cu da stvarim svoj prekrivac od ceznje.Davno sam ga dobila kao nasljestvo od moje bake..Malo je izderan po savovima,ali usijem ga kad god prostrem svoj sator po vlaznos proljetnoj travi.Spakovacu i mali kozni rokovnik koji je smjesten u djepicu iznad mirisa Lipa i Jorgovana ,tu sa ljeve strane.Penkalo neke izprane boje,koje se i ne sjecam tacno,da budem iskrena.
Litar Zemzem vode kada me uhvati ona naj gora zedj,ali samo tada i nikako drugacije.Saku malina sa Vilinog Klanca koju sam nabrala davne 90 i neke.I naravno svoj mali jastuk od perija andjela koje sam prikupila dok si mirno spavao.Eto,obucena sam i spremna.Vrjeme je jer dedin sat je otkucao tik-tak,zlatne kazaljeke su se razapele skoro savrseno ,jedna na ljevu a druga na desnu stranu.


Dolazim jos samo malo.Cekaj na trecoj stepenici ulice Pobjednika 54.Onde iza coska Magarece klupe i tepe Cvjetnih Putanja.Na toj malenoj Aveniji nalazi se srediste…..
Posted in: naše priče